Koncertni ciklus “Zvijezde na 4 rijeke” – Zbor HRT-a: “Uglazbljeni Nazor”

Zbor Hrvatske radiotelevizije osnovan je 1941. godine za potrebe tadašnjega radijskog programa. Djelujući najprije kao komorni ansambl, s vremenom je prerastao u prvi veliki profesionalni zbor u Hrvatskoj. Od samih početaka, Zbor HRT-a, koji taj naziv nosi od 1991. godine, nastupa i samostalno i uz Simfonijski orkestar. Prvi je put javno nastupio 8. rujna 1942. u zagrebačkoj katedrali uz tadašnji Orkestar krugovalne postaje. Bio je to ujedno prvi javni koncert ansambala radijske postaje, a dirigirao je Lovro pl. Matačić. Koncert s gotovo istim programom održali su i deset dana poslije u Hrvatskome glazbenom zavodu. I prvi samostalni javni koncert Zbor je održao u Hrvatskome glazbenom zavodu, 30. siječnja 1943. U prvim godinama djelovanja, repertoar Zbora oblikovali su dirigenti Mladen Pozajić, Dragan Gürtl i Boris Papandopulo, a zatim su taj put nastavili šefovi dirigenti Sergije Rainis, Slavko Zlatić, Vladimir Kranjčević i Igor Kuljerić, čije su stvaralaštvo i dugogodišnje vodstvo ostavili snažan trag i čije su skladbe danas trajni dio repertoara Zbora, te Tonči Bilić. Upravo na poticaj Tončija Bilića, 1998. godine pokrenut je samostalni pretplatnički ciklus Sfumato, u sklopu kojega su premijerno predstavljene mnoge skladbe hrvatskih autora i antologijski zborski opusi svjetske baštine. Također na inicijativu maestra Bilića, Zbor HRT-a primljen je 2016. u udruženje najuglednijih europskih komornih zborova Tenso.

Izvodeći širok repertoar, od renesansne do suvremene glazbe, a cappella i uz instrumentalnu pratnju, iskazuje iznimnu svestranost, koja mu je donijela gostovanja diljem Europe (Rim, Moskva, Salzburg, Milano, Pariz, Venecija, Berlin, Beč, Sarajevo, München, Budimpešta) te suradnje s mnogim istaknutim dirigentima, među kojima su Lovro pl. Matačić, Milan Horvat, Pavle Dešpalj, Nikša Bareza, Vladimir Kranjčević, Claudio Abbado, Lorin Maazel, Igor Markevič, Valerij Poljanski, Niels Schweckendiek, Martina Batič, Marc Korovitch, Kaspars Putniņš, Daniel Reuss, Stefan Parkman, te s mnogim uglednim svjetskim solistima.

Zbor HRT-a dobitnik je Diplome Milka Trnina Hrvatskog društva glazbenih umjetnika za iznimna umjetnička dostignuća u 2004. godini, za izvedbu Hrvatske mise Borisa Papandopula, te mnogih diskografskih nagrada Porin.

Diskografija uključuje mnoga hvaljena i nagrađivana izdanja među kojima su recentnija Osluškivanja, Srećko Bradić – autorski album, Frano Parać: Carmina Krležiana i Missa Maruliana te Berislav Šipuš: Pasija ovjenčana s četiri diskografske nagrade Porin (najbolji album, skladba, izvedba i produkcija klasične glazbe), sve u izdanju zajedničke edicije HRT-a i HDS-a – Ligatura. Nakon koncertne izvedbe opere i CD izdanja (cpo, BR-Klassik) Ero s onoga svijeta Jakova Gotovca u Münchenu 2019. te zajedničkog nastupa u Herkulessaal 2022., Zbor HRT-a je u prosincu 2024. ostvario i treću suradnju s Orkestrom Minhenskog radija pod ravnanjem maestra Ivana Repušića: koncertnu izvedbu opere Judita Frane Paraća u Prinzregententheateru u Münchenu čija snimka je objavio BR-Klassik.

Od sezone 2017./2018. na čelu Zbora kao šef dirigent je maestro Tomislav Fačini.

Tomislav Fačini (1975., Zagreb) studirao je dirigiranje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, Akademiji Hans Swarowsky u Milanu i Hochschule für Musik u Karlsruheu. Laureat je dirigentskog natjecanja Antonio Pedrotti u Trentu, dobitnik nagrada i priznanja Milka Trnina, Jurica Murai i Judita.

Bio je šef dirigent Oratorijskog zbora crkve sv. Marka, Orkestra oružanih snaga, Dubrovačkog simfonijskog orkestra, glazbeni ravnatelj Glazbenih večeri u sv. Donatu i savjetnik za glazbu u dva mandata Dubrovačkih ljetnih igara. Trenutačno je šef dirigent Zbora HRT-a, koji u protekla njegova dva mandata bilježi iznimno aktivnu diskografiju, prisutnost na svim relevantnim festivalima i gostovanja po cijeloj Hrvatskoj, uz svoja dva ciklusa: Sfumato i Kanconijer.

Umjetnički je voditelj ansambla Antiphonus koji već petnaest sezona, u svojim ciklusima Triade i Trinitas kao i na brojnim gostovanjima, predstavlja publici glazbu u rasponu od gotovo tisuću godina, s naglaskom na kultne opuse Monteverdijevih madrigala, Bachovih moteta, misa, kantata i pasija, frankoflamanskih, njemačkih i venecijanskih majstora, uz posebnu pozornost posvećenu ranoj i suvremenoj hrvatskoj glazbi.

Posvećenost hrvatskoj glazbi svih razdoblja urodila je plodonosnom i nagrađivanom diskografijom: s ansamblima HRT-a snimio je albume Audivi vocem (glazba Vinka Jelića), Nebo i zemlja Tomasa Cecchinija, zborske skladbe i solo popijevke Vatroslava Lisinskog, Hrvatsku misu i Slavoslovije Borisa Papandopula, Osluškivanja (suvremena hrvatska zborska glazba), Stabat Mater Srećka Bradića, Kanconijer i a cappella skladbe Igora Kuljerića, Pasiju Berislava Šipuša te autorski album varijacija hrvatskih božićnih pjesama Mir, zlato, tamjan. S ansamblom Antiphonus snimio je album Ne le tue braze (glazba hrvatskog seicenta), i Mixtape posvećen najrecentnijim skladbama hrvatskih autora, a na posebnom je mjestu i prvo hrvatsko izdanje Sorkočevićevih simfonija prema autografu i s povijesnim instrumentarijem.

Profesionalno živi u stalnoj blagoj vezi s prostorom kazališta, gdje je postavio više premijera: Händelova Agrippina, Purcellova Didona, Cavalierijeva Rappresentazione, Charpentierove opere-divertimenta, Mozartova Così fan tutte, Rossinijev i Paisiellov Seviljski brijač, Verdijeva Traviata, Bizetova Carmen, Puccinijev Triptih i neizostavni Zrinjski Ivana pl. Zajca, uz izlete u svijet baleta (Coppelia, Straussova Pepeljuga, Giselle i Hačaturjanov Spartak).

Redoviti je profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu gdje predaje dirigiranje, zborsko dirigiranje, komornu glazbu za pjevače i partiture, te vodi razne vokalno-instrumentalne, operne i ostale izvedbe. Gostovao je kao predavač i vodio projekte na Akademiji Sibelius u Helsinkiju, te na University of Houston. Uz dirigiranje, bavi se i skladanjem, instrumentiranjem i aranžiranjem.

Pjesnik, prozaist i prevoditelj, bogatog i raznovrsnog opusa, Vladimir Nazor (1876. – 1949.) ostavio je trajan književni i kulturološki utjecaj u hrvatskoj književnosti. Nazorovi muzikalni i slikoviti stihovi, različitih metričkih formi, jasan i umjetnički dotjeran jezik izražen u književnom jeziku i dijalektu, nadahnuli su brojne hrvatske skladatelje. U solo pjesmama, zborskim skladbama ili opširnijim vokalno-instrumentalnim djelima uglazbili su ih već zarana Božidar Širola, Krešimir Baranović, Antun Dobronić, Josip Hatze, Blagoje Bersa, kao i večerašnji skladatelji Rudolf Matz, Jakov Gotovac i Igor Kuljerić. Skladbe ovih autora na večerašnjem programu nastale su u rasponu od 1921. do 1983. godine, ali sve posežu za ranijim Nazorovim pjesništvom u kojemu ulazimo u mitsko-folklorni svijet (Faun), nacionalno-povijesnu tematiku (Zvonimirova lađa), u snažan domoljubni osjećaj i želju za slobodom (Galeotova pesan) te u intimne bolne emocije sa socijalnim motivima (Seh duš dan), u dvije potonje pjesme zavičajno određene čakavskim dijalektom koji je unio u suvremenu književnost.

Skladbama na Nazorove stihove pridružuju se na večerašnjem programu skladbe koje jezik koriste kao fonetsku, zvučnu građu, također hrvatskih skladatelja – Marka Ruždjaka i Viga Kovačića.

Skladatelji i odabrane skladbe daju i svojevrstan kronološki presjek gotovo stotinu godina hrvatske zborske glazbe; generacijski su najstariji Matz i Gotovac, na sredini toga presjeka čvrste pozicije zauzimaju Kuljerić i Ruždjak, dok je najmlađi predstavnik Kovačić, sa studentskom skladbom iz 2024. godine.

Zbor HRT-a

Tomislav Fačini, dirigent

Igor Kuljerić
Seh duš dan

Rudolf Matz
Faun, suita za mješoviti zbor, sopran i tenor solo

Šuma spava
Jutro
Podne
Kraljica cvjetova
Pjesma uskrsnuća

Solisti:

Natalija Kralj, sopran

Andro Bojanić, tenor

Marko Ruždjak
Madrigal (Iz Suzaninog spomenara)

Igor Kuljerić
Galeotova pesan

Vigo Kovačić
Abecedarium (praizvedba)

Gradsko kazalište “Zorin dom”
Nedjelja, 15.3. u 20 sati