Predstave

Na tri kralja

Datum premijere: 02. travanj 2016.

Autor: William Shakespeare

Režija: Sanja Hrnjak

Kostimografkinja i scenografkinja: Morana Petrović
Suradnica za scenski pokret: Martina Maričić
Vlasuljarka: Marija Maca Bingula
Autor glazbe: Damir Šimunović
Autor songova uživo: Fabijan Pavao Medvešek
Glazbeni aranžmani: prof. Ratko Pogačić, Peđa Gvozdić, Filip Eldan, Karlo Mrkša
Oblikovatelj i majstor rasvjete: Robert Pavlić
Majstor tona: Bojan Blažević
Fotografije: Igor Čepurkovski
Inspicijent: Damir Crnica
Garderobijerka: Anđela Fajt
Tehnička podrška: Davor Trupac i Milan Pavić

Dizajn plakata: Saša Šekoranja
Grafička obrada programske knjižice: Damir Crnica

Praizvedba: 1601., London, Engleska

ULOGE:
Karlo Mrkša, Ivan Magud, Vanja Gvozdić, Nino Pavleković, Gloria Dubelj, Peđa Gvozdić, Filip Eldan, Danijel Radečić, Fabijan Pavao Medvešek, Katarina Strahinić, Tena Nemet Brankov, Ivana Paljug, Ivana Kostelac, Laura Pribanić

U travnju ove godine navršava se 400 godina od smrti engleskog pisca, pjesnika i dramatičara Williama Shakespearea, autora najizvođenijih, bezvremenskih kazališnih komada, zbog kojih ga se s pravom smatra najvećim dramskim stvarateljem svjetske književnosti svih vremena. Do danas se nije pojavio autor koji bi nadmašio dubinu njegovih karaktera prikazanih kroz sve slojeve djela.

Svojim genijalnim umom Shakespeare je svakoj temi, bez obzira odakle ju je preuzeo (antička povijest, srednjovjekovne kronike i legende, renesansna novelistika, pričanja suvremenika), ulio dah stvarnog života, a poniranjem u psihu svojih junaka stvorio je galeriju nezaboravnih i vječnih likova te izrazio sve bogatstvo ljudskih osjećaja, od suptilnih navještaja prve ljubavi do razorne snage razbuktalih strasti i tako je u svom opusu oživio čitav niz svjetova, kojima često nedostaje povijesna točnost, ali nikada životna realnost.
Inspirativna komedija „Na tri kralja“  govori o svima nam poznatoj dvoznačnosti pogleda na svijet, prikazanoj kroz dvije paralelne igre: igru ljubavi i igru samoljublja. Kontrast tih različitih gledišta ispreplitanjem poetičnog i prozaičnog; duhovnog i materijalnog; profinjenog i požudnog; sentimentalnog i banalnog…

Lakrdija karaktera i zamjene identiteta, stvaraju komediju situacije, koja se prikazuje kroz prerušavanje likova i prikrivanje njihovih odnosa, tako da se gledatelji trebaju aktivno uključiti u promatranje brzih promjena na sceni i promišljanje o svakoj radnji aktera, kao bi mogli shvatiti i doživjeti predstavu.

Na sceni se odigrava iluzija, obavijena fluidnom atmosferom smijeha i tuge, glazbe i pokreta, oblikovana kroz krasnu kostimografiju i scenografiju Morane Petrović, tako da vizualno i akustično predstava nastoji pratiti istančanost šekspirijanskih stihova i proze, kao i duboku slojevitost njegovih misli, kojima se ljudska priroda razotkriva na sceni.