Predstave

"Tri i pol sestre" je topla obiteljska priča o uspomenama, ali i razarajućim tajnama koje jedva čekaju isplivati na površinu.
Dalija, Melita, Morana i Mirta su četiri potpuno različite sestre koje su se nedavno zauvijek oprostile od svoje majke. Prije nego što je umrla, mama im je ostavila nekoliko kovčega punih raznih uspomena koje djevojke trebaju raspodijeliti među sobom. No u jednom se kovčegu sakrila i obiteljska tajna koja se skrivala gotovo trideset godina. Hoće li ova tajna razoriti sestre ili će ih još više zbližiti?
Dalija - najstarija od svih sestara, Dalija je zapravo njihova polusestra iako su je svi u obitelji voljeli i prihvatili kao da je njihova, nikad ne praveći razliku. Ona je spisateljica, pomalo povučena i samozatajna koja uvijek smiruje tenzije između sestara.
Melita - majka troje djece. Bila je mamina miljenica. Savjesna je i ozbiljna, ali duboko u njoj krije se mlada djevojka koja želi uživati u životu, koja želi zaboraviti na svoje odgovornosti i svakodnevnicu pa kada se nađe u društvu svojih sestara, bez muža i djece, ponaša se pomalo kao “puštena s lanca”.
Mirta - srednja sestra, profesionalni make-up artist. Voli biti dotjerana, lijepa, viđena. Svjesna je svog izgleda te se ne boji koristiti ga kako bi dobila što želi. Kroz život ide opušteno, tražeći smijeh i zabavu.
Morana - najmlađa sestra. Bahata, svojeglava te razmažena, Morana je talentirana slikarica koja jedva zrađuje za život jer ne želi stvarati po narudžbi stvari koje nemaju veze s njezinim umjetničkim izričajem.

„Rijetki su snažni ženski dramski predlošci u kojima su svi likovi podjednako zastupljeni. Rijetke su priče koje su prožete sentimentom, gorko slatkim situacijama koje oponašaju život. Upravo me to privuklo ovom tekstu. Životnost situacije jedne večeri koju sestre zajedno provode prisjećajući se i otkrivajući mnoge tajne o sebi i svojoj obitelji.
Tajne.
Gotovo svaka obitelj ima tajne. One mogu povezati ili dovesti do raspada; neke je možda bolje nikada ne otkriti. A što ako se otkriju? Lik Melite pred kraj komada kaže: „Ako smo već izvukli kosture iz ormara onda dostojanstveno zaplešimo s njima.“ Upravo time sam se vodio režirajući ovaj komad. Pokušao sam voditi glumice u dostojanstvenom plesu ljubavi, frustracije, traume, bijesa i razumijevanja do toga da postanu i ostanu sestre. Obitelj. Drago mi je da su ove mlade, talentirane glumice u tome itekako uspjele.“

Peđa Gvozdić