Grane smo na vjetru
Datum premijere: 04.
prosinac 2020.
Prema priči Jean Gionoa ’’Čovjek koji je sadio drveće’’
Ideja, koncept i režija: Peđa Gvozdić
Dramaturgija: Ana Prolić
Glazba: Mario Mirković
Scenografija: Marta Crnobrnja
Koreografija: Ida Jolić
Kostimografija: Morana Petrović
Dizajn i operater rasvjete: Robert Pavlić
Operater tona: Bojan Blažević
Tehničko vodstvo: Davor Trupac
Tehnička podrška: Nikola Belavić i Igor Živković
Inspicijent: Miroslav Jakšić
Garderobijerka: Anđela Fajt
Autor tekstova pjesama: Peđa Gvozdić
Aranžmani pjesama: Peđa Gvozdić, Lino Brozić, Goran Glavač
Tehničko scenografsko rješenje: Davor Trupac
Izrada scenografije: Davor Trupac, Igor Živković, Nikola Belavić
Idejno rješenje i izrada lutke psa: Vanja Gvozdić, Morana Petrović
Tapetarski radovi: Tomislav Barbarić
Asistenti kostimografije: Marica Dizdarević, Marica Furač, Jasmina Biličić
Izrada silueta i žireva: Lovorka Trdin
Projekcije: Ansambl predstave
Glume:
Lovorka Trdin, Lucija Matković, Vanja Gvozdić, Peđa Gvozdić, Lino Brozić, Nino Pavleković,
Andro Damiš, Goran Glavač
"Grane smo na vjetru" priča je o jednom Mladiću u potrazi za smislom, značenjem i odgovorima, priča je o jednom mirnom, samozatajnom Starcu, dosljednom u ostvarivanju svoje plemenite vizije; priča je to i o njihovom susretu, o njihovoj šutnji punoj razumijevanja i prihvaćanja, o vjetru koji je nemilice kosio ratom uništena sela, njegove seljane i suho tlo, priča je to o snazi kreacije, suprotstavljenoj snazi destrukcije, o godinama potrebnim da izraste jedno stablo kao i o sekundama potrebnim za njegovo rušenje; priča je to o ljudskoj vjeri u snagu zemlje i moć sjemena, o darovima strpljenja i upornosti, i prije svega, o jednoj šumi koja će izrasti dok je pričamo.
Predstava "Grane smo na vjetru" nastala je prema inspirativnoj noveli "Čovjek koji je sadio drveće", a iz potrebe da svi i svugdje osvjestimo vrijednosti i mehanizme ovog prilično kratkovidnog konzumerističkog društva, orijentiranog na vlastitu dobit i trenutnu sebičnu nasladu.
"Grane smo na vjetru" je poput Starca bez velikog očekivanja, ali s puno nade i vjere, udara slikom, zvukom, riječju, pokretom i štapom u tlo i nježno spušta sjeme u njegovu utrobu znajući da će žir po žir, stablo po stablo, izrasti šuma koja će nemilosrdno zavijanje vjetra pretvoriti u ples s granama.
Ana Prolić