Predstave

Deset priča

Datum premijere: 18. lipanj 2015.

Autori: Sanja Hrnjak, Karlo Mrkša
Tekst: Dramski studio

Scenski pokret: Karlo Mrkša
Glazbena pratnja: Petra Librić
Fotografije: Silvijo Selman

Dizajn i voditelj rasvjete:
Robert Pavlić
Voditelj tona: Bojan Blažević
Tehnička podrška: Davor Trupac

IZVODE:
Ivana Kostelac, Ivana Paljug, Martina Vertot, Kristijan Orešković, Hrvoje Kirinčić, Luka Selman, Tomislav Colnar, Lucija Buturajac, Laura Pribanić, Stella Žaja, Marija Cindrić, Jakov Latković, Borna Muže, Damir Crnica, Petra Librić

VOLIM KLUPE
Mislim da nikad neću zaboraviti trenutak kada sam pogledao kroz prozor i vidio ga kako leži ispod klupe. Tjednima nakon toga pitao sam se zašto je to napravio. Sami smo…

JANJE MEĐU ZVIJERIMA
Rugali su mi se jer sam bila drugačija. Odlučila sam odbaciti oklop i predati se u ruke zvijerima pa što bilo. Samo nisam htjela postati kao oni. A bila sam na najboljem putu da to postanem.
Ni sada nije lako biti ja. Ali je puno groznije biti vi – zvijeri u masi…

ŠTO JE TO KARAKTER?

Zbog svog karaktera imam nagle promjene raspoloženja. U sekundi mi raspoloženje prelazi iz sretnog u ozbiljno i obrnuto, a sve to zbog nekakve gluposti. Puno puta razmišljam zašto me sitnice uopće diraju. Možda je to zbog horoskopa…

ZVUKOVI
Pretrnem kad shvatim kako jednom, možda već sutra, neće biti svega ovoga što gradi sigurnu svakodnevicu… Sutra zvuči jednako nesigurno kao i jednoga dana… Buka je nemir koji remeti tišinu… U tišini tek otkrivamo tko smo zapravo… a ja se bojim, neopisivo se bojim - tišine…

ALI JA STVARNO ŽELIM CURU
Borna - to sam ja. Visok 181 cm, mjerio sam se prošli utorak. 60 kila, isto sam se vagao prošli utorak. Svi mi kažu da izgledam kao mladi vojnik. Vrlo sam osjećajna osoba za ljude koji su takvi prema meni. Ali ne razumijem zašto onda ne mogu naći curu?

OPET ME UDARIO
Opet me udario. Tek tako, došlo mu je. U jednom trenutku sam sjedila u klupi, čitala lektiru, gledala svoja posla, a  u drugom trenutku pokušavam ustati s poda. On ne odustaje, uvrede pljušte jednako kao i udarci. Plačem i molim ga da prestane, a on se samo smije.

MRZIM SNIJEG
Padao je snijeg, to dobro znam. Taj dan nikad neću zaboraviti. Željela sam njegov poljubac… Moj prvi poljubac.... Pa da i ja to isprobam. Ono, kad daš dio sebe nekome. Prvi put…
… trnci, neugodni trnci, prošli su kroz mene i sledili još ono jedino što je bilo toplo. Otada sam zamrzila snijeg...

VOLIM SNIJEG
Volim snijeg. Volim gledati kako pada. Ta opsesija traje već dugo godina... Učitavam  stranicu HAK-ovih kamera, na stranicama DHMZ-a provjeravam  prognozu za sedam dana, norvešku prognozu  provjeravam  ujutro i navečer, Freeweather provjeravam svakih 45 minuta, dok na accuweather-u provjeravam mjesečnu prognozu...
 Već duže vrijeme razmišljam zašto to radim? Vraća me u djetinjstvo. Djetinjstvo u kojem nisam morao voditi brigu ni o čemu. U kojem sam se osjećao opušteno, bezbrižno i sigurno.

STRAH
Dok pjevam osjećam se slobodno. Ali pjevati mogu samo kada sam sama. Kad trebam pjevati pred ljudima nemam snage ispustiti glas. Ne znam da li je to sram, strah, strah od neprihvaćanja? Ljudi me doživljavaju kao samopouzdanu osobu koja voli biti u društvu ljudi. To u stvari nije tako. Ja sam izrazito nesigurna osoba. Ne volim upoznavati nove ljude ni izlaziti iz svoje sigurne zone. Što bi se to meni moralo dogoditi da pustim glas pred drugima?

BROJEVI
225 HZ – toliko iznosi prosječna frekvencija ženskog glasa. 13500 puta moj glas je udario o vaš bubnjić. A ljudi lažu 50 posto vremena. Sad mislite kako se to ne odnosi na vas? Kako vi toliko ne lažete? Kako drugi vas ne lažu? No, razmislite malo. Svi lažemo. I vi i mi. Lagala sam vam na samom početku - oko brojeva - ali vi to niste primijetili.
Oglušili smo na laži. Pravimo se da ih ne čujemo, ne vidimo, svakodnevno ne izgovaramo. Male, velike… Lažemo sami sebe da bi se uklopili u iskrivljeno ogledalo društva u kojem živimo. Kada pričamo o laganju sjetim se svog 8. razreda. Računala i loptu zamijenile su kava i cigarete. Debele naočale – leće i šminka. Ispravila sam ama baš svaki dio sebe. Postala sam prosječna, savršeno sam se uklopila. Sve sam lagala i svi su povjerovali. Svi, osim Svena…


O PREDSTAVI:
Nesebično su to podijeljena iskustva mladih ljudi, njihovih strahova, nesigurnosti, promišljanja i spoznaja. Deset snažnih osobnih priča izvođača, hrabro i iskreno izgovorenih pred publikom i na sceni, nastalih  kroz osobni proces metamorfoze koja je u konačnici dovela do katarze i publike i njih samih.